AAH!
Vi ste ovde:  
AAH! Automobili Vožnja kroz istoriju - Ford Model T

Anketa

Na internetu najviše koristim
 

Pretraga

Languages

EnglishBulgarianCzechFrenchGermanGreekHindiItalianJapanesePolishPortugueseRomanianRussianSpanishSwedishHebrewSerbianSlovakSlovenianHungarianThaiTurkishPersianSwahiliMacedonianChinese (S)Chinese (T)
Vožnja kroz istoriju - Ford Model T Štampa El. pošta

 

 

Lako je zaključiti da je Fordov ‘Model T’ jedan od najznačajnijih automobile svih vremena. To je model koji je celu Ameriku stavio na točkove. Proizvodnja je trajala19 godina, od 1908-1927. godine. Ford je prodao više od 15 miliona ‘Modela T’, a samo tokom 1923. Godine više od1.9 milliona. Poređenja radi, najprodavaniji model u SAD prošlegodine bio je Ford ‘F serije’ — a prodato je 769,039 jedinica — uz populaciju od 300 milionastanovnika. Amerika je 1908.godine imala manje od 100 miliona stanovnika.
Prvi ‘T’ je sišao sa pokretnih traka 27.septembra 1908.godine, pa je na ovaj dan, pre tri godine, u Americi svečano obeležena stogodišnjica tog događaja.


Karakteristike


 
Godine  1908. bilo je nahiljade proizvođača automobile koji su proizvodili skupa vozila malih serija,ali je Henry Ford krenuo u drugom pravcu.

Ford je uveo model pokretne trake u serijsku proizvodnju. Njegovo pojednostavljivanje proizvodnje kreće od šasije. Umesto da proizvodi krutu i tešku šasiju kao i ostali proizvođači, njegova konstrukcija je u obliku lestvi od C profila pogodna da se izvija i povija po blatnjavim putevima punim rupa. Godine 1908.manje od 10% puteva u Americi je bilo asfaltirano a ostalo su bili zemljani putevi koji su posle svake kiše bili močvarne kaljuge. Pored visoke prohodnosti auta, prednja i zadnja kruta osovina su bile podržane poprečnim ojačanjima što je pružalo udobnu vožnju.Karoserija je napravljena od drvenog kostura prekrivenog čeličnim limom iimala je trojavrata—dvoja nazad, a napred samo kod suvozača (poluga za parking-kočnicu koja se podizala četrdesetak santimetara od poda, blokirala je izlaz za vozača, pa su vrata izostavljena da bi se smanjili troškovi). Dok su prve jedinice imale standardni brzinomer, radi daljeg smanjenja troškova od 1914.godine ovaj  element se izostavlja. 

 

Model T je imao 2.9 litarski motor od čelika sa četiri cilindra jedinstvenog rešenja jer su cilindri imali pokretne glave, ali jednostavne konstrukcije.U cilju poboljšanja pouzdanosti I daljeg smanjenja troškova, motor nije imao pumpu za ulje,  vodenu pumpu, niti pumpu za gorivo.Snabdevanje uljem je vršeno preko malog kotla na dnu spojenih cevi koje su sprovodile ulje na gore I usmeravale tečnost na kanale za podmazivanje ubušene u cevima.Motor se oslanjao na čistu fiziku da bi se hladio — vruća voda je išla u gornji deo hladnjaka, hladila se i spuštala na dno hladnjaka, pa nazad u motor.Protok goriva je regulisan pomoću gravitacije —rezervoar za gorivo zapremine 40l se nalazio ispod prednjeg sedišta na većoj visini od karburatora, pa se gorivo samo slivalo. Menjač je bio zupčasti dvobrzinski I delio je ulje sa motorom iz kotla. ‘Model T’ je  na zadnjim točkovima imao doboše kočnica, ali su oni služili samo za parkiranje.

 

Vožnja

Pre stotinak godina, I prosečni Amerikanac I prvi auto inženjeri veličali su ‘Model T’ zbog njegove jednostavnosti I lakoće upotrebe.Ali u poređenju sa savremenim automobilima, ovaj auto je bio prava noćna mora.Napred na podu su se nalazile tri papučice kao I danas što deluje jednostavno, ali je stvar bila znatno komplikovanija: desna papučica nije gas,  nego kočnica. Pritiskom na srednju papučicu kreće se u rikverc, a levapapučica menja brzine — skroz pritisnuto za malu brzinu, podignuto za veliku, a ler je bio negde između, na sredini. Gas se nalazi kao poluga sa desne strane stuba volana, dok jedruga poluga s leve strane služila da kontroliše varnice za paljenje, jer, naravno, svećica u današnjem obliku nije bilo.

Pre vožnje ‘Modela T’ , svakako, morali ste da ga upalite. Od 1919.godine Ford je počeo da ugrađuje električni starter kao standardnu opremu, ali su raniji modeli morali da budu paljeni ručno --- na kurblu. Procedura je bila sledeća: treba povući levu papučicu — onu koja štrči iz poda — sve do lera I povući parking kočnicu.Zatim treba pritisnuti ručicu za varnice skroz do gore da bi odložili varnice i pomeriti ručicu gasana dole za nekoliko stepeni.Sledeće: treba izaći ispred vozila I otvoriti saug tako što se povuče prsten od žice koji viri sa dna poklopca hladnjaka. E tek sada je sve spremno za verglanje.



 

 

Dešavalo se da ručice kurble isprebijaju nevešte vozače. Bilo je važno držati je samo prstima i ne obavijati palace oko ručke. Pa ako se kurbla i zaglavi, neće ruka da strada. Naravno, retko se dešavalo da motor upali iz prve, ali to nije ništa tragično. Treba samo malo jače I brže zavrteti  I motor će da oživi. Kada se jednom pokrene, da bi motor nastavio da radi, morate brzo da se vratite u kabinu I pojačate varnice pomoću ručice kod volana.

Maksimalan broj obrtaja motora je bio oko 1200rpm, što je danas donja granica pri čemu je dostizao maximalnu brzinu od oko 56km/h što je za takvu konstrukciju poprilično brzo. U vožnji se ponaša slično današnjem traktoru, odskakujući tromo po kaljavim putevima.

Ručica gasa nije imala oprugu da bi se gas automatski smanjivao, pa je to moralo da se radi ručno. Zaustavljanje ‘Modela T’ je zapravo bio process sastavljen od tri radnje: prvo mora da se zatvori gas, I istovremeno nađe ler na levoj papučici na podu, a u isto vreme I pritiska kočnica na desnoj strani.Za ono vreme kočnice su bile vrlo efikasne I zaustavljale auto skoro u mestu.
 

 
Marko Purar